SRP
  • SRP
  • RUS
Kad me već pitate...          
  • Blog
  • Nešto o meni...
  • Arhiva

KO S'OVO S' NAMA IGRA?

August 4, 2017 at 8:23 pm, No comments

Kada vam ukradu na silu ono što je vaše, a vi priznate da krađe nije bilo ima li onda lopova?

Ako vas prebiju, a vi kažete da vas niko nije tukao ima li onda siledžije?

Ako vam neko donese nešto vaše, a vi kažete da to vama ne pripada hoće li vam ga vratiti?

Da li je iko ikada postao jači tako što je rešio da bude manji?

Da li ste spremni da poverujete da su tolike generacije pre nas bile obične budale sklone samouništenju zbog nečega bezvrednog?

Da li verujete da je neko ko vas je decenijama uništavao sada vaš iskreni prijatelj?

To su, dakle naše zablude.

Ne mogu naše zablude biti  ono što mi jesmo.

Naša prošlost, naša istorija, naše nasleđe.


Do 1945. godine, ono što danas zapad naziva Kosovom, zvalo se Kosovo i Metohija.

Metohija znači „manastirska zemlja“ ili „zemlja u vlasništvu crkve“. Srpske crkve.

Pravo svojine je neprikosnoveno pravo na zapadu. To se priznaje svima.

Za Srbiju to ne važi.

Ni za proterane Srbe iz Hrvatske, ni za proterane  Srbe sa Kosova, ni za štetu od NATO bombi.

Ali mi ipak verujemo da ćemo bez Kosova biti jači.

Da ćemo, bez srži onoga što jesmo, bez duše, lakše ući u društvo onih koji nas decenijama rasparčavaju i omalovažavaju.

To jeste zabluda i to je naš problem.

Nije Kosovo i Metohija, već laž i samoobmana.

Kao što su neke zemlje, koje nikada ne bi pronašle svoje mesto u Evropskoj Uniji, tamo dospele ne bi li se NATO približio Rusiji, tako ćemo i mi dobiti priliku da sami sebi kupimo kartu za to društvo ubivši sebe.

Prljava ponuda je spremna, samo se čeka da svoje srce sami sebi iščupamo. 

Da ono što mnogima nije pošlo za rukom vekovima, sami sebi učinimo. I da im se nakon toga zahvalimo.

Dok nas plaše nestajanjem zarad nečijeg opstajanja, vladika crnogorski odavno je napisao:

"A ja što ću, ali sa kime ću ?
Malo rukah, malena i snaga,
jedna slamka vedju vihorove,
sirak tužni bez nigdje nikoga...
Moje pleme snom mrtvijem spava,
suza moja nema roditelja,
nada mnom je nebo zatvoreno,
ne prima mi ni plača ni molitve;
u ad mi se svijet pretvorio,
a svi ljudi pakleni duhovi."

...da ne bi bilo posle da se nismo razumeli.


No comments

Leave a reply







Recent Posts

  • Dan kada će se dogoditi...
    13 Apr, 2019
  • Deco moja, moji sokolovi...odletite baš ste me smorili!
    7 Feb, 2018
  • Stidi se Vujoševiću!
    8 Sep, 2017
  • KO S'OVO S' NAMA IGRA?
    4 Aug, 2017
  • Ovo je grad!
    28 May, 2017
  • Sav taj blues... po "srpski"
    21 May, 2017
  • Verujte u život posle smrti!
    1 Apr, 2017
Created with Mozello - the world's easiest to use website builder.